Pregleda: 21
Održana je završna konferencija i predstavljanje rezultata programa “Izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom u Karlovačkoj županiji”
Na konferenciji održanoj 06.05.2026. su uz partnerske organizacije Karlovačku županiju, Grad Karlovac, Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Duga Resa sudjelovali i brojni predstavnici udruga osoba s invaliditetom, predstavnici jedinica lokalne i regionalne samouprave i različiti pružatelji usluga osobama s invaliditetom. Program se provodio u protekle tri godine uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike putem Javnog poziva “Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga za razdoblje od 2023. do 2025. godine”. Vrijednost programa je bila 116.750,00 eura.
Konferenciju su otvorile predsjednica Saveza Blaženka Presečan i tajnica Saveza Veronika Lendler, koje su opisale kako su sa partnerima, zajedničkim djelovanjem jačali kapacitete pružatelja usluga. Glavni naglasak je na tome da se program ne bavi isključivo pružanjem socijalnih usluga, već su svi koji su na tom programu radili djelovali kao katalizator društvenih promjena – promovirali su društvenu odgovornost što uključuje i institucije i lokalnu zajednicu, a ukupno je, između ostalog, provedeno 12 različitih događaja.
Okrugli stol
U multifunkcionalnoj dvorani Kina Edison organizirali smo okrugli stol na temu „Standardi kvalitete u pružanju socijalnih usluga“. Kao panelisti sudjelovali su različiti pružatelji socijalnih usluga za osobe s invaliditetom, predstavnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Duga Resa, gradonačelnik grada Karlovca g. Damir Mandić te korisnik socijalne usluge osobne asistencije Marinko Matešić.
Iz Karlovačke županije, zamjenica županice Vesna Hajsan Dolinar istaknula je bitnu podršku Županije i Grada na ovakvim i sličnim projektima za osobe s invaliditetom. Karlovačka županija je kroz proteklu godinu putem institucionalne podrške za razne programe namjenila sredstva vrijednosti 80.000,00 eura te za usluge koje udruge nude svojim korisnicima najavila poziv koji će uskoro biti završen te će organizacije dobiti svoje ugovore, vrijednosti 50.000,00 eura. Karlovačka županija također pomaže kroz pružanje usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom, a koju provode i udruge invalida, gdje se ujedno radi na problemu nezaposlenosti, edukacije i asistenciji osobama s invaliditetom.
“Zagovaranje i dostupnost socijalnih usluga te provjera kvaliteta istih uključuje multisektorsku suradnju i uključenost zajednice.” – naglasila je Dragana Knezić, psihologinja i konzultantica iz područja socijalnih politika i usluga.
Naime, zagovaranje je zapravo davanje glasa ranjivim skupinama, a što zahtjeva udruživanje snaga, od civilnog društva, akademske zajednice, medija, javnog sektora i naravno korisnika, s ciljem kako bi se problem prepoznao i sustavno riješio. Da bismo mogli govoriti o dostupnosti, potrebno je prevladati mnoge izazove, a najvećih problem socijalnih usluga je neravnomjerna geografska i financijska dostupnost. Na kraju, kvaliteta socijalne usluge mjeri se time koliko ona cjelovito odgovara na potrebe korisnika. Zanimljivo je što smo mogli čuti da se osnova za kvalitetu ponekad uzima i osoba koja je ili prva zaposlena ili čiji je rad do pozitivnih promjena i doveo, a koja onda, predstavlja pionira društvenih promjena u tom sektoru i daljnim programima.
“Većina socijalnih usluga bazirana je na čovjeku, na čovjeku koji prima uslugu i na čovjeku koji pruža uslugu, a iza kojeg stoji sustav koji je razvijen ili se razvija.” – rekla je Josipa Stanišić, tajnica Udruge slijepih Karlovačke županije.
Skrenula je pažnju da pružanje ovakve vrste usluga nadilazi zakonski okvir i pravilnik ili popunjavanje kvačica u standardu, nije dovoljno samo reći mi standard imamo, tu je, mi smo ga uveli, potrebno je uslugu prilagoditi korisniku, a gdje je najvažnije i do izražaja dolazi povjerenje – povjerenje koje korisnik usluge ima u pružatelja usluge.
“S obzirom na onaj dio obveza i poslova koji svakodnevno radite, niste svjesni koliko sami napravite dobroga u ovom gradu, to je ono vaninstitucionalno, dok institucije rade svoj posao, a što je vrlo bitno za grad Karlovac, koji iz godine u godinu razvija i nadograđuje socijalni program. Potrebno je osigurati i razvijati pristup na ljudskoj razini.” – riječi su gradonačelnika grada Karlovca g. Mandića, čovjeka koji ima širu sliku na državnoj i lokalnoj razini o ovoj situaciji, a kad je upitan, između ostalog, kako se je s vremenom transformirala usluga da bi bila prilagođena svim korisnicima. Posebno je naglasio financiranje projekata i prijevoza osoba sa invaliditetom te dostupnost 63 asistenta koji rade sa 130 djece u školama, “a što je jedan poseban svijet u našim školama, a koji možda netko primjećuje, a netko ne”, gdje u predškolskim ustanovama upravo grad osigurava sredstva za njihov rad. Istaknuo je i sam stav Grada “mi pokušavamo osigurati provođenje onog što nam vi kažete da je potreba, gdje su savezi i udruge vrlo ključne. A unutar grada je osiguran razvoj kvalitetne situacije, no, naravno, uvijek može bolje.”
O formaliziranim stvarima na zakonskoj razini govorila je Martina Protulipac, dipl. soc. radnica iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Duga Resa: “Prilagodba korisniku često nije moguća zbog kapaciteta i sličnih razloga, i zbog toga su i uvedeni, uz zakonsku regulativu i standardi kvalitete.” Dotaknula se, osim liste čekanja za osiguranje smještajnog kapaciteta, i problema korisnika koji žive na udaljenim ruralnim mjestima, gdje se susrećemo sa dva izazova, prijevoza tog korisnika do svih dostupnih sadržaja, ali i zapošljavanja osobe koja će asistenciju pružiti na tri do četiri sata dnevno, a ako je do korisnika potrebno i do sat vremena vožnje.
Korisnik socijalne usluge osobne asistencije Marinko Matešić je upitan koja je usluga njemu dostupna, ali istu ipak ne može ostvariti i koristiti. No, on je prije pozvao i svog osobnog asistenta da mu se pridruži u razgovoru te nakon toga nastavio govoriti o tome da mnogi ljudi nisu svjesni kako mu njegov osobni asistent pomaže oko osnovnih higijenskih potreba, hranjenja, prijevoza, s njim se druži i odlazi u knjižnicu, razne muzeje i sudjeluje na ovakvim događajima. Po pitanju inkluzivnog dodatka, našalio se kako sam ne troši puno. Istaknuo je (ne)prilagođenost prostora, naime, prostori su često kvalitetno prilagođeni izvana – gdje postoji pristup, ali se onda u invalidskim kolicima unutra pak ne može ni okrenuti. Iskazao je zahvalnost udrugama jer tako saznaje da ima određena prava na neku uslugu, bilo uživo ili putem mrežnih stranica te putem projekata.
Mi bismo iz Saveza rekli da bi poruka, pa čak i pouka ovo okruglog stola bila “Ljudskost, zagovaranje, provođenje i snažna multisektorska suradnja uz podršku institucija”, jer bez toga korisnici se u takvom sustavu pretvaraju u “šetajuće spise i brojeve” koji sami kucaju na razna vrata i gube se u jednom kompleksnom labirintu, dok se resursi troše neučinkovito. Sinergija javnog, civilnog i privatnog sektora jedini je put prema proaktivnom sustavu, koji je ujedno dostupan i visoko kvalitetan.
Također, nikako ne smijemo zaboraviti ni uključenost zajednice, a koja je zapravo onaj “živi” element koji multisektorskoj suradnji daje smisao i dugoročnu održivost. U tom pogledu smo se dohvatili i djelatnika udruga koji provode projekt i pružaju podršku, a onda najčešće, nakon što se prijeko potreban projekt koji traje određeno vrijeme završi ostaju bez posla, ali također i koliko ovakvi projekti ovise o volonterskom radu kako bismo svi zajedno, međusektorskom suradnjom koja uključuje i same korisnike, uspjeli polučiti val pozitivnih društvenih promjena za osobe s invaliditetom i njihovu integraciju u zajednicu.
Kada se institucije, udruge i privatni sektor povežu, oni stvaraju okvir, ali tek uključivanjem same zajednice taj okvir dobiva sadržaj koji zaista odgovara na stvarne potrebe korisnika. Iako je želja da je potreba za time sve manja, invalidne osobe se susreću se sa raznim izazovima koji se ne mogu u potpunosti riješiti bez njihovog izravnog i aktivnog sudjelovanja u kreiranju sustava podrške. Tek kada multisektorska suradnja uključi same korisnike u proces osmišljavanja i evaluacije socijalnih usluga za njih, taj sustav prestaje biti samo administrativni okvir i postaje autentičan alat koji im omogućava lakše prevladavanje izazova, maksimalnu samostalnost i istinsku integraciju u društvo.
“Trenutak u kojem to nama nešto postaje normalno je zapravo taj trenutak u kojem smo mi kao zajednica osvijestili da je to normalna pozitivna stvar i da od toga ne radimo bauk. Tako je i to sa poboljšanjem životnih uvjeta osoba s invaliditetom, da to nije bauk. Poanta cijele priče je da osobe s invaliditetom ne žele biti netko u koga ćeš upirati prstom zato što ima nekakve posebne potrebe, nego da se i oni i sva djeca i svi osjećaju normalno da jednostavno imaju prijatelje koji su u kolicima ili teže govore ili se teže kreću.” – završila je konferenciju moderatorica Tamara Perković.
“Moram samo nešto dodati, a s čime će se složiti većina naših udruga osoba s invaliditetom da mi u našoj županiji stvarno imamo jedan dobar standard suradnje i sa županijom i sa gradom Karlovcem, jer standarda nema bez kontinuiteta, bez podrške. Evo, ja osobno mogu se zahvaliti u ime naše udruge (UOSIKAŽU). Znači, tamo negdje od 2009. godine i Karlovačka županija i grad Karlovac prate nas na ovim trogodišnjim programima koji, evo, sada krajem petog mjeseca završavaju i kreće novi poziv. I eto, mi smo naše partnerske suradnje već potpisali.” – rekla je Gordana Jurčević, predsjednica udruge UOSIKAŽU.
Naime, kroz trogodišnje programe, čiji ciklus upravo završava, Županija je osigurala određeni dio, dok je Grad Karlovac popratio ostatak potrebnih sredstava, što je omogućilo stabilnost u radu. Ipak, upozorila je na gorući problem dotrajale logistike, podsjetivši na to koliko je truda uloženo u nabavku prvih vozila koja koriste osobe s invaliditetom koja su danas nepouzdana i često se kvare, što korisnike ostavlja na cjedilu u najkritičnijim trenucima. Tim povodom apelirala je na druge udruge da svoje potrebe komuniciraju formalno i transparentno, naglasivši da vlast ne može reagirati na probleme za koje nema službeni ulazni podatak, potrebno je sastaviti dopis: “Halo, tu smo, vozilo je riknulo”. Nadalje, unatoč tome što udruga pruža usluge za svoje korisnike, česte promjene pravilnika i specifični uvjeti u manjim sredinama stalno nameću potrebu za novim iskoracima, puno je vremena potrebno za prevladati razne izazove, tako da prostora za napredak u sustavu socijalnih usluga uvijek mora biti.
Zaključno, upravo su osobne priče korisnika i konkretni apeli pružatelja usluga na ovoj konferenciji koji smo proveli pokazali da sustav nije samo skup pravilnika, već živo tkivo koje ovisi o svakom uključenom pojedincu. Protekle tri godine bile su puno više od pukog provođenja projektnih aktivnosti ili stavljanja kvačica; one su bile proces izgradnje povjerenja i stvaranja čvrstih mostova između institucija i krajnjih korisnika. Iako su izazovi poput nedostatne logistike i geografske udaljenosti i dalje prisutni, zajednički nazivnik svih izlaganja bio je optimizam utemeljen na kontinuitetu podrške Grada i Županije, što daje snažan vjetar u leđa za sve ono što donosi novi ciklus programa i daljna suradnju svih uključenih na dobrobit korisnika programa i cijele zajednice.
“Hvala vam, jer ste svatko iz svoje perspektive dali dragocjeni doprinos. I ovo baš naše zadržavanje pokazuje koliko je tema zapravo nama svima interesantna. No, ograničeni smo vremenom, pa predlažem da nastavimo čavrljati ispred dok pripremamo radionicu, a očekuje nas i osvježenje. Još jednom hvala što ste nas pratili ove tri godine.” – zahvalila je tajnica Saveza, Veronika Lendler.
Radionica za članice Saveza
Za voditelje udruga članica Saveza udruga osoba s invaliditetom sa područja Karlovačke županije u nastavku smo organizirali radionicu o primjeni Pravilnika o standardima kvalitete socijalnih usluga. Osim teorije, korišteni su i praktični primjeri, a polaznici su u grupama rješavali zadatke vezane za temu, prepoznavanje i prevladavnje izazova. Radionicu je facilitirala Dragana Knezić iz SF savjetovanja, sa kojom smo komunicirali o prednostima, ali i izazovima u procesu uvođenju ovih standarda u udrugama osoba s invaliditetom.
Odgovori